SHARE

Od 17. do 31. svibnja 2015.

U mjesecu svibanju:

*Svaki dan krunica u 17,30, a naručena misa u 18,00 sati.

*Nedjeljom krunica prije župne mise u 8,30 sati, a misa u 9 sati.

VII. uskrsna uskrsna, 17. svibnja 2015. župna misa u 9 sati

Duhovi – nedjela pedesetnice, 24. svibnja 2015. župne mise u 9 sati.

Presveto Trojstvo- nedjelja, 31. svibnja 2015, župne mise u 9 sati.

*Zahvala Bogu za sretan završetak još jedne školske i vjeronaučne godine.

 

GRADSKA TIJELOVSKA PROCESIJA

TijelovoBrašančevo- četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva,

4. lipnja 2015., župne mise u 9 sati u crkvi sv. Nediljice.

U katedrali, večernju misu, u 19 sati, nakon mise Tijelovska procesija gradskim ulicama, od katedrale do samostana časnih sestara Dominikanki.

Misu i procesiju predvodi, o. biskup Ante Ivas.

*Obilježavanje završetka školske i vjeronaučne godine 2014/15.

 

Nedjelju, 31. svibnja župna misa u 9 sati

Molitve i zahvale Bogu za završetak školske i vjeronaučne godine

Kroz mnoge zanimljive školske predmete učili smo i vjeronauk, svoju vjeru u školi i ovdje u crkvi. Lijepo je i vrlo korisno bilo učiti o svojoj vjeri, jer vjera daje sveukupni smisao našem životu. Mnogo toga smo proživjeli i naučili ove godine, i umorili se. Bogu hvala za sve. Izkazujemo ti zato Bože našu đačku zahvalnicu.

Đačka zahvalnica na završetku školske i vjeronaučne godine

Učenik/ca 1.: Dragi Bože na završetku školske i vjeronaučne godine, upućujemo ti zahvalnicu. A ti ćeš, dragi Bože, kako smo učili na vjeronauku, uslišati iskrene molitve svoje djece. Još nismo toliko veliki da znamo mnogo govoriti. Ali, jedna riječ kazat će sve naše želje. Danas neka to bude naša riječ: Hvala za sve.

Hvala ti, dragi Bože, što si nas, djecu svoju, obdario radošću života. Hvala našim dragim roditeljima koji su svako jutro ustajali prije nas pospanaca. Držali su nas za ruke i upućivali pravim putem. Čuvaj naše roditelje u zadravlju, veselju i slozi.

Učenik/ca 2.: Hvala našim dragim učiteljima, vjeroučiteljima, nastavnicima i odgojiteljima koji su nas čekali u školskim klupama. Koji put smo naučili domaći zadatakj, a koji put… i nismo. Neka nam oproste sve naše nestašluke.

Dragi Bože, svojom milošću nagradi naše učitelje, vjeroučitelje, nastavnike i odgojitelje.

Kroz ovu školsku godinu učili smo vjeronauk u školi. Naši vjeroučitelji otkrivali su nam ljepotu kršćanske vjere. Hvala našim dragim vjeroučiteljima na trudu koji su uložili u nas. Ami  smo im obećali , da ih nećemo razočerati.

Učenik/ca 3.: Učili smo intezivno svoju vjeru i u crkvi Svete Nediljice za spremanje na sakramente: prvu ispovijed i pričest, te primanje svete krizme. Hvla ti na daru tih sakramenata koji su nas približili k Tebi jedinom dobru i sreći našoj. Sada nastupaju šk. praznici i već je ljeto.

Ljeto je dugo i vruće, a škole nema. Nećemo morati svako jutro rano ustajati. I mi smo odmor zaslužili. Ali, mi znamo da nas čeka susret s dragim Isusom svake nedjelje na misnom slavlju u našoj crkvi, ili kojoj drugoj crkvi. Jutranja i večernja molitva i molitva Anđelu čuvaru ne smije izostati.

Eto, dragi Bože, da ne duljimo, to je naša zahvalnica na svršetku ove školske i vjeronaučne godine. Mi smo tvoja djeca, ti si naš Otac nebeski. Hvala ti, i čuvaj nas od svakoga zla. Amen!

 

Đački zazivi i prošnje

1* Dan po dan – i evo nas na kraju školske godine!

Dragi Bože, naše roditelje koji su se trudili da nam olakšaju školske brige, obraduj radošću naše roditelje, da ćemo ostvariti njihove želje, molimo te: –Gospodine usliši nas!

2* Listajući list po list – i stigli smo na kraj školske knjige.

Dragi Bože, naše nastavnike i odgojitelje, koji su nam pomagali listati i tumačiti knjige da steknemo znanje iz knjge za život, obraduj radošću, naše nastavnike i odgojitelje, da ćemo opravdati njihova nastojanja, molimo te: -Gospodine usliši nas!

3* Koračajući od kuće do škole, i postadosmo, za jednu školsku godinu  stariji.

Dragi Bože, nas učenike mlađe  i starije, koji smo pohađali ove godine školsku nastavu, obdari radošću da odrastamo na ponos svoga roda i naroda, molimo te: –Gospodine usliši nas!

4* Iz nedjelje u nedjelju, čeka nas, i dalje, susret na obiteljskoj misi.

Dragi Bože, našeg župnika, s kojim svake nedjelje slavimo svetu misu, obdari radošću i nadom da ćemo i mi, sve bolje, svoju vjeru životom svejedočiti, molimo te: –Gospodine usliši nas!

5* Vjeronauk u školi i molitva za vrijeme praznika

Dragi Bože, naše vjeroučitelje, koji su se trudili da nas nauče vjerske istine, obdari radošću i nadom da ćemo i mi ostati vjerni u vjeri pradjedova, molimo te: –Gospodine usliši nas!

6* Sada je ljeto i vrućina, a na jesen, opet škola i vjeronauk

Dragi Bože, sve nas skupa: naše drage roditelje, nastavnike, vjeroučitelje, svećenike i nas učenike obdari radošću i nadom što ćemo odmoriti i na jesen opet susresti zajedno u molitvi, igri i učenju, molimo te: –Gospodine usliši nas!

Svećenik zaključuje: Gospodine čuo si naše molitve na svršetku škole i vjeronauka molimo te usliši ih po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

 

Nedjelja je dan slavlja

Otkako su Hrvati primili kršćanstvo (od 6-9 st.) u našem katoličkom narodu nedjelja, kao Dan Gospodnji, prihvaćena je s osobitim poštovanjem i s velikim duhovnim značenjem. Bio je to od početka dan svetački, a kasnije i neradni dan što mu kod nas Slavena  i ime kaže: Nedjelja= ne djelati=ne raditi. Za razliku kod drugih naroda: na pr.Domenica, Sonnttag itd.

Nedjelja je kršćani dar svijetu. To je bilo u vrijeme cara Konstantina kada je dao slobodu kršćanima (313.g.) i kada se kršćanstvo počelo naglo razvijati. Čitavo društvo se uređivalo na kršćanskim moralnim principima. Konstantin je proglasijo nedjelju dan svetački i dan odmora za sve narode.

Povijesna vrela svedoče da je nedjelja sa svojim kršćanskim sadržajem za nas Hrvate katolike postala duhovno središte i duhovno sidrište.

Hrvati su se u nedjelje sastajali i slavili i nedjelja im je bila središnji i najglavniji dan u tjednu. Posebno su se sastajali u crkvi na nedjeljno slavlje svete mise. Crkva im je postala glavno duhovno središte susreta i jedino duhovno sidrište u koje su urastali i iz njega duhovno bogatiji izrastali. 

Iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće, nedjelja je trako mirno i nečujno tkala duhovno biće vjernika katolika na našim prostorima.

 

Smisao slavlja svete mise  

 U Župi slaviti sakramente i svetu misu znači iznova doživjeti  Kristov spasenjski silask čovjeku, a i čovjekovo uzdignuće Bogu.

U sakramentima i sv. misi Krist dolazi k nama. A oni koji primaju sakramente u Crkvi, oni koji slave svetu misu oni su dionici božanskog života, i po sv. misi i sakramentima uzdižu se k Bogu.

Tako dok se Bog, u slavlju sakramenta i svetoj misi, snizuje u čovjeka, čovjek se po istom slavlju mise i sakramenta uzdiže do Boga. 

Kršćansko slavlje mise i sakramenata su zapravo privelegirano vrijeme i mjesto gdje se Božansko s ljudskim, a ljudsko s Božanskim spaja.

A to se može događati samo u Kristovoj zajednici Crkvi. Crkva tako u svome bogoslužju nudi trajno iskustvo predokusa budućeg života, i udioništvo u božanskome životu preko samramenata i svete mise.

Tomu nas uči liturgija i Zapadne i Istočne Crkve.

Liturgija sakramenata i slavlje svete mise u Crkvi ne smiju biti bijeg od svijeta, nego milosno vrijeme (kairos) gledanja i uživanja Božje slave koja prožima čitavu prirodu i svakog pojedinog čovjeka. 

Zato su naši hrvatski biskupi zajedno s narodmo u Ninu 1976. godine učinili zavijet da će hrvatska katolička obitelj dnevno moliti i nedjeljom slaviti svetu misu (Nin 76).

 

Zašto salviti svetu misu?  

1. Sudjelovanjem  u zajedničkom euharistijskom slavlju u dan Gospodnji posvjedočujemo pripadnost Kristu i njegovoj Crkvi.

 

2. Slaveći nedjeljom Euharistiju svjedočimo svoje kršćansko zajedništvo u vjeri i ljubavi s ostalim vjernicima.

 

3. Slaveći svete mise, u isto vriejme, svjedočimo Božju svetost i svoju kršćansku nadu u vječno spasenje.

 

4. Na nedjeljnoj misi, uz pomoć i nadahnuće Duha Svetoga, učvršćujemo jedni druge, u vjeri, nadi i ljubavi.

 

5. Nedjeljom slaveći svetu misu mi kršćani izvršavamo treću Božju zapovijed i prvu Crkvenu zapovijed koje glase: Treća Božja zapovijed glasi:

Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!

Prva Crkvena zapovijed glasi:

Svetkuj zapovjedne blagdane i slušaj pobožno svetu misu u nedjelju i zapovijedne blagdane!

 

Od crkvenog do narodnog jezika

Hrvati su jedini katolički narod zapadne Crkve koji je od pantivjeka – što se zna već od početka X st. u doba kralja Tomislava – uživao pravo, bar u nekim krajevima, slaviti bogoslužje na narodnom jeziku.

Ta tisućljetna baština hrvatskog katolicizma na II. vat. saboru je znatno utjecala da se uveo narodni jezik u svetoj misi kod svih naroda.

Tom odlukom Crkva je dala na neki način priznanje onima koji su rabeći narodni jezik u bogoslužju doprinjeli i njgovom književnom razvitku i očuvanju narodnog bića od presezanja tuđinaca.

Na tom su području trajne zasluge stekli u prvom redu domaći glagoljaši, koji su rukom ispisivali knjige, kasnije ih prvi i tiskali (prvotiskana knjiga Misal iz 1483). Tiskovno umjeće su preuzeli od Zapada, ali su ostali vjerni domaćem jeziku. Misal je tiskan po odobrenju rimskog dvora.

Nedugo zatim poznati humanista i otac hrvatske književnosti Marko Marulić tiskao je svoje djelo “Judita” 1501 godine. Biskup Šimun Kožić zadranin tiskao je više liturgiijskih knjiga, i među njima svoj remek djelo Misal hrvatski. (v Rici  1531 ). Zatim su mnoštvo naših  svećenika-redovnika: Bernardin Splićanin, Mavro Vetranović, Ivan Bandulavi. Bartul Kašić otac prve pisane Hrvatske granatike, Franjo Glavinić, Matija Divković, Ivan Belostenec,  Filip Grabovac, Andrija Kačić-Mijošić i toliki drugi do naših dana pisali i izdavali na hrvatskom jeziku.

 

Hrvatski jezik u svetoj misi

Mi Hrvati smo imali jednu pogodnost što drugi narodi nisu imali, a to je da smo bogoslužna slavlja mise imali od početka na narodnom jeziku, što su drugi narodi dobili tek poslije drugog vat. sabora ( 1962-1965).

Nedjeljni središnji i glavni događaj u Hrvata bio je i ostalo nedjeljno slavlje svete mise.

Misa se slavila na materinjem jeziku što nije od malog značenja za formiranje ne samo vjerske nego i narodne zajenice.

Kad je pak staroslavenski ili crkvenoslavenski jezik počeo biti nerazumljiv u slavlju svete mise, naš vjernički krug je uvijek težio za razumjevanjem bogoslužja, pa se posezalo za novim liturgoijskim knigama kao što su lekcionari na živom narodnom jeziku. 

Poznati lekciomnari na živom narodnom jeziku

Zadarski, Dubrovački, Bernardina Splićanina i dr., koji su bili tiskani u sva tri hrvatska nariječja: štokavskom, čakavskom i kajkavskom.

Ti lekcionari već od 14./15. stoljeća ostaju kao svjedočanstva višestoljetne želje hrvatskog čovjeka za razumjevanjem Svetog pisma.

Bartul Kašić, otac prve gramatike na hrvatskom jeziku, na jednom mjestu citira nepoznatog kršćanskog pisca: “Obličje i lice vječnog blaženstva jest čitati i razumjeti Sveta pisma”.

 

Svima ugodna nedjelja i blagoslovljen radni tjedan. Neka vas sve prati zaštita Svete Nediljice i Božji blagoslov !

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here